Želim da vam ispričam nešto što sam danas vidjela i što me je duboko, duboko dirnulo...
Na semaforu na Vracama sam ugledala Psa koji je stajao na sred ulice. Kako su vozila krenula tako je i on počeo trčati, sve brže i brže....Primjetila sam da prati jedno auto. Na semaforu kod OHR-a sam istrčala iz auta i prišla vozilu pored kog je Pas stao. Unutra romska porodica, gleda psa i smije se.
Je li ovo vaš pas- pitam. Jeste- kažu.
Pa on trči za vama cijelo vrijeme! Udarit će ga neko auto!!!!- kažem. Tako on, vratit će se on sam kući- kažu oni.
Stavite ga u auto, vratite ga kući pa vi opet idite gdje ste krenuli!- molim ja. Neće on u auto- kažu.
Upali se zeleno, ja sam uskočila u auto pa za njima...Dao ovaj gaščinu prema Skenderiji a Pas punom parom za njim. Na Skenderiji se malo izgubio ali je opet u masi kola ugledao svoje , pa opet šprint prema Alipašinoj džamiji.
Dokle je stigao i da li je uopšte stigao???????
Prijatelju koji je bio sa mnom u autu kažem-EVO, VIDI ŠTA TI JE PAS!!!!!!!!!!!!!!
Duboko me dirnula vjernost i ljubav tog Psa. Pitam se da li je čovjek to uopšte zaslužio? A odgovor znam.