Ružan dan, tužan dan...

Jutros kad sam ustala, mama mi je rekla da se pojavila neka kujica sa 3 kucica. Jos onako uspavana, razumjela sam maca sa nekim macicima. Posto sam imala macije hrane u konzervi, stavila sam je u jednu plasticnu kutijicu i ponijela mlijeka. Dodjoh tamo kad vidim samo psice male. Pravo minijaturne, pitam mamu odakle sad oni gdje su mace. Kaze ona kakve mace za njih sam ti govorila. Htjedoh prici malenima a oni plasljivi, mokri, tresu se da li od straha ili vjetra nisu zeljeli da mi pridju. Stavih na travu to malo hrane i mlijeka i pustih da sami pocnu jesti. Mama je glavna, ona prva pridje i poce jesti. Jadnica, navalila na onu hranu kao da je prvi put vidi Pocese i ova dvojica malenih da jedu. Jedan popi onog mlijeka pravo puno. A treci se sakrio u zbunje i ne prilazi. Ja odnesem i njemu malo i on poce da jede. Svakom sam polako prisla osim najmanjem. Mama im je veoma minijaturna, cak je i manja od mog klupka, a i oni su mali sigurno ce biti na nju. Primijetila sam da mama ima povrijedjenu zadnju lijevu šapicu. Totalno je ukocena, ne moze da mrdne sa njom ali ona nekako trcakara. Izgleda da je slomljena... Bilo mi ih je zao, jer su mokri od kise a ovaj vjetar vani puse pa im je jos vise zima. Kupila sam jos dvije konzerve hrane i dala im ispod jednog balkona a oni onako nepovjerljivi nisu ni htjeli prici. Kucici su tako mali, ne zna se koji je manji Bilo mi je krivo jer im nisam nikako mogla pomoci osim sto sam ih nahranila Opet ono standardno, sta uraditi u ovakvoj situaciji kad si potpuno bespomocan

Ojj....Postavi nam koju slicicu...

Baby (citat):

Ojj....Postavi nam koju slicicu...

Hocu, cim ih slikam nisam danas stigla. Isla da ih hranim, djeca im donijela dekicu. Pravo su mali taman za stana.

Ja jutros izasla da ih vidim, njih ni na mapi.. Izgleda ih je otjerala ona kisa Samo se nadam da nisu sintori ih odveli..